Cyber Resilience Act 2023/2841 HR

1. Svaki subjekt Unije bez nepotrebne odgode i u svakom slučaju do 8. rujna 2025., pod nadzorom najviše rukovodeće razine, poduzima odgovarajuće i razmjerne tehničke, operativne i organizacijske mjere za upravljanje kibernetičkim sigurnosnim rizicima utvrđenima u Okviru i za sprečavanje učinaka incidenata ili za svođenje učinaka incidenata na najmanju moguću mjeru. Uzimajući u obzir najnovija dostignuća i, ako je to primjenjivo, relevantne europske i međunarodne norme, tim se mjerama osigurava razina sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava u cjelokupnom IKT okruženju koja je razmjerna nastalim kibernetičkim sigurnosnim rizicima. Pri procjeni razmjernosti tih mjera na odgovarajući se način uzima u obzir stupanj izloženosti subjekta Unije kibernetičkim sigurnosnim rizicima, njegova veličina, vjerojatnost pojave incidenata i njihova ozbiljnost, uključujući njihov društveni, gospodarski i međuinstitucijski učinak.

2. Subjekti Unije prilikom provedbe mjera upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima razmatraju barem sljedeća pitanja:

(a)	politiku kibernetičke sigurnosti, uključujući mjere potrebne za postizanje ciljeva i prioriteta iz članka 6. i stavka 3. ovog članka;

(b)	politike analize kibernetičkih sigurnosnih rizika i sigurnosti informacijskih sustava;

(c)	ciljeve politike u pogledu korištenja usluga računalstva u oblaku;

(d)	prema potrebi, reviziju kibernetičke sigurnosti koja može uključivati procjenu kibernetičkih sigurnosnih rizika, ranjivosti i kibernetičkih prijetnji te penetracijska testiranja, koja redovito provodi pouzdani privatni pružatelj usluga;

(e)	provedbu preporuka koje proizlaze iz revizija kibernetičke sigurnosti iz točke (d) putem ažuriranja stanja kibernetičke sigurnosti i politika;

(f)	organizaciju kibernetičke sigurnosti, uključujući utvrđivanje uloga i odgovornosti;

(g)	upravljanje imovinom, uključujući popis IKT imovine i kartografiju IKT mreže;

(h)	sigurnost ljudskih resursa i kontrolu pristupa;

(i)	sigurnost operacija;

(j)	sigurnost komunikacija;

(k)	nabavu, razvoj i održavanj sustavâ, uključujući politike za postupanje s ranjivostima i njihovo otkrivanje;

(l)	ako je moguće, politike o transparentnosti izvornog koda;

(m)	sigurnost lanca opskrbe, uključujući sigurnosne aspekte povezane s odnosima između svakog subjekta Unije i njegovih izravnih dobavljača ili pružatelja usluga;

(n)	postupanje s incidentima i suradnji s CERT-EU-om, na primjer održavanju sustava sigurnosnog nadzora i bilježenju dnevničkih zapisa;

(o)	upravljanje kontinuitetom poslovanja, na primjer upravljanju sigurnosnim kopijama i oporavku od katastrofe te upravljanju krizama; i

(p)	promicanje i razvoj programâ obrazovanja, vještina, podizanja svijesti, vježbi i osposobljavanja u području kibernetičke sigurnosti.

Za potrebe prvog podstavka točke (m) subjekti Unije uzimaju u obzir ranjivosti specifične za svakog izravnog dobavljača i pružatelja usluga te ukupnu kvalitetu proizvoda i kibernetičke sigurnosne prakse svojih dobavljača i pružatelja usluga, uključujući njihove sigurne razvojne postupke.

3. Subjekti Unije poduzimaju barem sljedeće posebne mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima:

(a)	tehničke aranžmane za omogućavanje i održavanje rada na daljinu;

(b)	konkretne korake za prijelaz na načela nultog povjerenja;

(c)	upotrebu višefaktorske autentifikacije kao norme u svim mrežnim i informacijskim sustavima;

(d)	upotrebu kriptografije i kriptiranja, a posebno prolaznog kriptiranja, te sigurnih digitalnih potpisa;

(e)	prema potrebi, sigurne glasovne, video- i tekstualne komunikacije te sigurni komunikacijski sustav u hitnim slučajevima unutar subjekta Unije;

(f)	proaktivne mjere za otkrivanje i uklanjanje zlonamjernog softvera i špijunskog softvera;

(g)	uspostavljanje sigurnosti lanca opskrbe softverom s pomoću kriterija za siguran razvoj i evaluaciju softvera;

(h)	izrada i donošenje programa za osposobljavanje u području kibernetičke sigurnosti koji odgovara predviđenim zadaćama i očekivanim sposobnostima najviše rukovodeće razine i osoblja subjekta Unije čija je zadaća osiguravanje djelotvorne provedbe ove Uredbe;

(i)	redovito osposobljavanje osoblja u području kibernetičke sigurnosti;

(j)	ako je to relevantno, sudjelovanje u analizama rizika s obzirom na međupovezanosti subjekata Unije;

(k)

poboljšanje pravila javne nabave kako bi se olakšalo postizanje visoke zajedničke razine kibernetičke sigurnosti:

i.	uklanjanjem ugovornih prepreka koje pružateljima IKT usluga otežavaju razmjenu informacija o incidentima, ranjivostima i kibernetičkim prijetnjama s CERT-EU-om;

ii.	ugovornim obvezama prijavljivanja incidenata, ranjivosti i kibernetičkih prijetnji te uspostavljanjem primjerenih mehanizama odgovora na incidente i praćenja incidenata.

Članak 10.

Međuinstitucijski odbor za kibernetičku sigurnost

1. Osniva se Međuinstitucijski odbor za kibernetičku sigurnost (IICB).

2. IICB je odgovoran za:

(a)	praćenje provedbe ove Uredbe od strane subjekata Unije i pružanje potpore u provedbi;

(b)	nadzor nad provedbom općih prioriteta i ciljeva CERT-EU-a i strateško usmjeravanje CERT-EU-a.

3. IICB se sastoji od:

(a)

po jednog predstavnika kojeg imenuje svako od sljedećih tijela:

i.	Europski parlament,

ii.	Europsko vijeće,

iii.	Vijeće Europske unije,

iv.

Komisija,

v.	Sud Europske unije,

vi.	Europska središnja banka,

vii.	Revizorski sud,

viii.

Europska služba za vanjsko djelovanje,

ix.	Europski gospodarski i socijalni odbor,

x.	Europski odbor regija,

xi.	Europska investicijska banka,

xii.	Europski stručni centar za industriju, tehnologiju i istraživanja u području kibernetičke sigurnosti,

xiii.

ENISA,

xiv.	Europski nadzornik za zaštitu podataka,

xv.	Agencija Europske unije za svemirski program.

(b)	tri predstavnika koje Mreža agencija EU-a (EUAN) imenuje na temelju prijedloga svojeg savjetodavnog odbora za IKT kako bi zastupali interese tijela, ureda i agencija Unije koji upravljaju vlastitim IKT okruženjem, osim onih iz točke (a).

Subjekti Unije zastupljeni u IICB-u nastoje postići rodnu ravnotežu među imenovanim predstavnicima.

4. Članovima IICB-a može pomagati zamjenik. Predsjednik može pozvati druge predstavnike subjekata Unije navedenih u stavku 3. ili drugih subjekata Unije da prisustvuju sastancima IICB-a bez prava glasa.

5. Voditelj CERT-EU-a i predsjednici Skupine za suradnju, mreže CSIRT-ova i EU-CyCLONe-a osnovanih člancima 14., 15. odnosno 16. Direktive (EU) 2022/2555 ili njihovi zamjenici mogu sudjelovati na sastancima IICB-a kao promatrači. U iznimnim slučajevima IICB može odlučiti drukčije, u skladu sa svojim internim poslovnikom.

6. IICB donosi svoj interni poslovnik.

7. U skladu sa svojim internim poslovnikom IICB iz redova svojih članova imenuje predsjednika na razdoblje od tri godine. Zamjenik predsjednika postaje punopravni član IICB-a na isto razdoblje.

8. IICB se sastaje najmanje triput godišnje na inicijativu svojeg predsjednika, na zahtjev CERT-EU-a ili na zahtjev bilo kojeg od svojih članova.

9. Svaki član IICB-a ima jedan glas. Odluke IICB-a donose se običnom većinom, osim ako je u ovoj Uredbi predviđeno drugačije. Predsjednik IICB-a ne smije glasovati, osim u slučaju izjednačenog broja glasova kad predsjednik može dati odlučujući glas.

10. IICB može donositi odluke u pojednostavnjenom pisanom postupku pokrenutom u skladu sa svojim internim poslovnikom. U okviru tog postupka relevantna odluka smatra se odobrenom u roku koji odredi predsjednik, osim ako se neki član protivi.

11. Poslove tajništva za IICB obavlja Komisija i ona odgovara predsjedniku IICB-a.

12. Predstavnici koje imenuje EUAN prosljeđuju odluke IICB-a članovima EUAN-a. Svaki član EUAN-a ima pravo tim predstavnicima ili predsjedniku IICB-a postaviti sva pitanja za koja smatra da bi na njih trebalo upozoriti IICB.

13. IICB može osnovati izvršni odbor da mu pomaže u radu i delegirati mu neke od svojih zadaća i ovlasti. IICB utvrđuje poslovnik izvršnog odbora, uključujući zadaće i ovlasti izvršnog odbora te mandat njegovih članova.

14. Do 8. siječnja 2025., a nakon tog datuma jednom godišnje, IICB podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem detaljno opisuje napredak u provedbi ove Uredbe i posebno navodi opseg suradnje CERT-EU-a s partnerima iz država članica u svakoj od država članica. Izvješće je doprinos dvogodišnjem izvješću o stanju kibernetičke sigurnosti u Uniji donesenom na temelju članka 18. Direktive (EU) 2022/2555.

Članak 13.

Misija i zadaće CERT-EU-a

1. Misija CERT-EU-a jest doprinositi sigurnosti neklasificiranog IKT okruženja subjekata Unije tako što im pruža savjete o kibernetičkoj sigurnosti, pomaže im u sprečavanju, otkrivanju i ublažavanju incidenata, postupanju s njima, odgovoru na njih i oporavku od njih te tako što preuzima ulogu njihova koordinacijskog čvorišta za razmjenu informacija o kibernetičkoj sigurnosti i za odgovor na incidente.

2. CERT-EU prikuplja informacije o kibernetičkim prijetnjama, ranjivostima i incidentima u neklasificiranoj IKT infrastrukturi te upravlja njima, analizira ih i razmjenjuje sa subjektima Unije. Koordinira odgovore na incidente na međuinstitucijskoj razini i razini subjekata Unije, među ostalim pružanjem ili koordinacijom pružanja specijalizirane operativne pomoći.

3. CERT-EU obavlja sljedeće zadaće kako bi pomagao subjektima Unije:

(a)	pruža im potporu u provedbi ove Uredbe i doprinosi koordinaciji provedbe ove Uredbe putem mjera navedenih u članku 14. stavku 1. ili putem ad hoc izvješća koja je zatražio IICB;

(b)	nudi standardne usluge CSIRT-ova za subjekte Unije putem paketa kibernetičkih sigurnosnih usluga opisanih u njegovu katalogu usluga („osnovne usluge”);

(c)	održava mrežu kolega i suradnika radi pružanja potpore uslugama, kako je navedeno u člancima 17. i 18.;

(d)	skreće pozornost IICB-a na sve probleme koji se odnose na provedbu ove Uredbe i provedbu smjernica, preporuka i pozivâ na djelovanje;

(e)	na temelju informacija iz stavka 2. doprinosi informiranosti o stanju kibernetičke sigurnosti situaciji u Uniji u bliskoj suradnji s ENISA-om;

(f)	koordinira upravljanje velikim incidentima;

(g)	u ime subjekata Unije djeluje kao ekvivalent koordinatora imenovanog za potrebe koordiniranog otkrivanja ranjivosti u skladu s člankom 12. stavkom 1. Direktive (EU) 2022/2555;

(h)	na zahtjev subjekta Unije osigurava proaktivno neinvazivno skeniranje javno dostupnih mrežnih i informacijskih sustava tog subjekta Unije.

Informacije iz prvog podstavka točke (e) dijele se s IICB-om, mrežom CSIRT-ova i Obavještajnim i situacijskim centrom Europske unije (EU INTCEN), ako je to primjenjivo i primjereno, te podložno odgovarajućim uvjetima povjerljivosti.

4. CERT-EU može prema potrebi, u skladu s člankom 17. ili 18., surađivati s relevantnim zajednicama u području kibernetičke sigurnosti u Uniji i njezinim državama članicama, među ostalim u sljedećim područjima:

(a)	pripravnost, koordinacija incidenata, razmjena informacija i odgovor na krize na tehničkoj razini u slučajevima povezanima sa subjektima Unije;

(b)	operativna suradnja u pogledu mreže CSIRT-ova, među ostalim u pogledu uzajamne pomoći;

(c)	saznanja o kibernetičkim prijetnjama, uključujući informiranost o stanju;

(d)	sve teme za koje je potrebna tehnička stručnost CERT-EU-a u području kibernetičke sigurnosti.

5. CERT-EU u okviru svojih nadležnosti sudjeluje u strukturiranoj suradnji s ENISA-om na izgradnji kapaciteta, operativnoj suradnji i dugoročnim strateškim analizama kibernetičkih prijetnji u skladu s Uredbom (EU) 2019/881. CERT-EU može surađivati i razmjenjivati informacije s Europolovim Centrom za kibernetički kriminalitet.

6. CERT-EU može pružati sljedeće usluge koje nisu opisane u njegovu katalogu usluga („usluge uz naknadu”):

(a)

usluge kojima se podupire kibernetička sigurnost IKT okruženja subjekata Unije, osim onih iz stavka 3., na temelju sporazumâ o razini usluga i ovisno o dostupnim resursima, osobito praćenje mreža širokog spektra, uključujući prvu liniju nadzora za vrlo ozbiljne kibernetičke prijetnje 24 sata dnevno sedam dana u tjednu;

(b)	usluge kojima se podupiru kibernetičke sigurnosne operacije ili kibernetički sigurnosni projekti subjekata Unije koje ne služe za zaštitu njihova IKT okruženja, na temelju pisanih sporazuma i uz prethodno odobrenje IICB-a;

(c)	na zahtjev, proaktivno skeniranje mrežnih i informacijskih sustava dotičnog subjekta Unije kako bi se otkrile ranjivosti koje bi mogle imati znatan učinak;

(d)	usluge kojima se podupire sigurnost IKT okruženja organizacija koje nisu subjekti Unije, a koje blisko surađuju sa subjektima Unije, na primjer zbog zadaća ili dužnosti koje su im dodijeljene na temelju prava Unije, na temelju pisanih sporazuma i uz prethodno odobrenje IICB-a.

Kad je riječ o prvom podstavku točki (d), CERT-EU može iznimno sklapati sporazume o razini usluga sa subjektima koji nisu subjekti Unije uz prethodno odobrenje IICB-a.

7. CERT-EU organizira vježbe u području kibernetičke sigurnosti i može sudjelovati u njima ili preporučiti sudjelovanje u postojećim vježbama, ako je to primjenjivo u bliskoj suradnji s ENISA-om, kad je to primjenjivo, kako bi se testirala razina kibernetičke sigurnosti subjekata Unije.

8. CERT-EU može pružiti pomoć subjektima Unije u pogledu incidenata u mrežnim i informacijskim sustavima u kojima se postupa s kvalificiranim podatcima EU-a ako dotični subjekti Unije to izričito zatraže u skladu sa svojim postupcima. Pružanjem pomoći CERT-EU-a na temelju ovog stavka ne dovode se u pitanje primjenjiva pravila o zaštiti klasificiranih podataka.

9. CERT-EU obavješćuje subjekte Unije o svojim postupcima i procesima za postupanje s incidentima.

10. CERT-EU s visokom razinom povjerljivosti i pouzdanosti putem odgovarajućih mehanizama suradnje i linija izvješćivanja doprinosi relevantnim i anonimiziranim informacijama o velikim incidentima i načinu na koji se postupalo s njima. Te se informacije unose u izvješće iz članka 10. stavka 14.

11. CERT-EU u suradnji s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka podupire dotične subjekte Unije pri rješavanju incidenata koji za posljedicu imaju povrede osobnih podataka, ne dovodeći u pitanje nadležnosti i zadaće Europskog nadzornika za zaštitu podatak kao nadzornog tijela u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725.

12. Ako to resorni odjeli subjekata Unije izričito zatraže, CERT-EU može pružiti tehnički savjet ili tehnička mišljenja o relevantnim pitanjima vezanima uz politike.

Članak 16.

Financijska pitanja i osoblje

1. CERT-EU integriran je u administrativnu strukturu glavne uprave Komisije kako bi imao koristi od potpornih struktura Komisije u području administracije, financijskog upravljanja i računovodstva, zadržavajući pritom svoj status neovisnog međuinstitucijskog pružatelja usluga za sve subjekte Unije. Komisija obavješćuje IICB o administrativnom sjedištu CERT-EU-a i svim njegovim promjenama. Komisija redovito preispituje administrativne aranžmane koji se odnose na CERT-EU, a u svakom slučaju prije donošenja višegodišnjeg financijskog okvira u skladu s člankom 312. UFEU-a, kako bi se omogućilo poduzimanje odgovarajućih mjera. Preispitivanje uključuje mogućnost uspostave CERT-EU-a kao ureda Unije.

2. Tijekom primjene upravnih i financijskih postupaka voditelj CERT-EU-a djeluje u okviru ovlasti Komisije i pod nadzorom IICB-a.

3. Zadaće i aktivnosti CERT-EU-a, uključujući usluge koje CERT-EU pruža u skladu s člankom 13. stavcima 3., 4., 5. i 7. i člankom 14. stavkom 1. subjektima Unije financiranima iz naslova višegodišnjeg financijskog okvira namijenjenog europskoj javnoj upravi, financiraju se iz posebne proračunske linije proračuna Komisije. Radna mjesta namijenjena CERT-EU-u detaljno se navode u bilješci uz plan radnih mjesta Komisije.

4. Subjekti Unije, osim onih iz stavka 3. ovog članka, daju godišnji financijski doprinos CERT-EU-u za pokrivanje usluga koje CERT-EU pruža u skladu s tim stavkom. Doprinosi se temelje na smjernicama koje je dao IICB i svi ih subjekti Unije dogovaraju s CERT-EU-om u sporazumima o razini usluga. Doprinosi odgovaraju pravednom i razmjernom udjelu u ukupnim troškovima pruženih usluga. Zaprimaju se u posebnoj proračunskoj liniji iz stavka 3. ovog članka kao unutarnji namjenski prihod, kako je predviđeno u članku 21. stavku 3. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046.

5. Troškove usluga predviđenih u članku 13. stavku 6. nadoknađuju subjekti Unije koji se koriste uslugama CERT-EU-a. Prihodi se dodjeljuju proračunskim linijama kojima se financiraju navedeni troškovi.

Članak 20.

Aranžmani za razmjenu informacija o kibernetičkoj sigurnosti

1. Subjekti Unije mogu CERT-EU-u dobrovoljno dostaviti informacije o incidentima, kibernetičkim prijetnjama, izbjegnutim incidentima i ranjivostima koji na njih utječu. CERT-EU osigurava dostupnost učinkovitih sredstava komunikacije s visokom razinom sljedivosti, povjerljivosti i pouzdanosti u svrhu olakšavanja razmjene informacija sa subjektima Unije. Pri obradi obavijesti CERT-EU može dati prednost obradi obveznih obavijesti pred obradom obavijesti na dobrovoljnoj osnovi. Ne dovodeći u pitanje članak 12., subjektu Unije koji je obavijest podnio dobrovoljno ne smiju se zbog tog obavješćivanja nametati dodatne obveze, kojima ne bi podlijegao da nije podnio tu obavijest.

2. Kako bi obavio svoju misiju i zadaće koje su mu dodijeljene u skladu s člankom 13., CERT-EU može od subjekata Unije zatražiti da mu iz svojih evidencija IKT sustava dostave informacije, uključujući informacije koje se odnose na kibernetičke prijetnje, izbjegnute incidente, ranjivosti, pokazatelje ugroženosti, kibernetička sigurnosna upozorenja i preporuke o konfiguraciji kibernetičkih sigurnosnih alata za otkrivanje incidenata. Subjekt Unije kojem je podnesen zahtjev bez nepotrebne odgode dostavlja tražene informacije i sva njihova naknadna ažuriranja.

3. CERT-EU može razmjenjivati sa subjektima Unije informacije specifične za određeni incident kojima se otkriva identitet subjekta Unije pogođenog incidentom pod uvjetom da subjekt Unije pogođen incidentom za to dade suglasnost. Ako subjekt Unije uskrati suglasnost, on dostavlja CERT-EU-u razloge kojima potkrepljuje tu odluku.

4. Subjekti Unije na zahtjev razmjenjuju informacije s Europskim parlamentom i Vijećem o dovršetku planova za kibernetičku sigurnost.

5. IICB ili CERT-EU, ovisno o slučaju, dostavljaju smjernice, preporuke i pozive na djelovanje Europskom parlamentu i Vijeću na njihov zahtjev.

6. Obveze razmjene informacija utvrđene u ovom članku ne odnose se na:

(a)	klasificirane podatke EU-a,

(b)	informacije čija je daljnja distribucija isključena vidljivom oznakom, osim ako je njihova razmjena s CERT-EU-om izričito dopuštena.

Članak 21.

Obveze izvješćivanja

1. Incident se smatra značajnim:

(a)	ako je uzrokovao ili može uzrokovati ozbiljne poremećaje u funkcioniranju dotičnog subjekta Unije ili financijski gubitak dotičnom subjektu Unije;

(b)	ako je utjecao ili može utjecati na druge fizičke ili pravne osobe uzrokovanjem znatne materijalne ili nematerijalne štete.

2. Subjekti Unije podnose CERT-EU-u:

(a)

bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju u roku od 24 sata od kad su saznali za značajan incident, rano upozorenje u kojem se, ako je to primjenjivo, navodi da se sumnja da je značajan incident uzrokovan nezakonitim ili zlonamjernim djelovanjem te da bi mogao imati učinak na ostale subjekte ili prekogranični učinak;

(b)

bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju u roku od 72 sata od kad su saznali za značajan incident, obavijest o incidentu kojom se, ako je to primjenjivo, ažuriraju informacije iz točke (a) i navode početna procjena značajnog incidenta, kao i njegove ozbiljnosti i njegova učinka te, ako su dostupni, pokazatelji ugroženosti;

(c)	na zahtjev CERT-EU-a, privremeno izvješće o relevantnim ažuriranjima statusa;

(d)

završno izvješće najkasnije mjesec dana nakon podnošenja obavijesti o incidentu iz točke (b), koje uključuje sljedeće:

i.	detaljan opis incidenta, uključujući njegovu ozbiljnost i učinak;

ii.	vrstu prijetnje ili temeljnog uzroka koji je vjerojatno prouzročio incident;

iii.	primijenjene mjere ublažavanja i mjere ublažavanja koje su u tijeku;

iv.	ako je to primjenjivo, prekogranični učinak incidenta ili njegov učinak na ostale subjekte;

(e)	u slučaju incidenta koji je u tijeku u trenutku podnošenja završnog izvješća iz točke (d), izvješće o napretku u tom trenutku i završno izvješće u roku od mjesec dana od postupanja u vezi s incidentom.

3. Subjekt Unije bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju u roku od 24 sata od kad sazna za značajni incident, obavješćuje sve relevantne partnere iz država članica iz članka 17. stavka 1. u državi članici u kojoj se nalazi o tome da se dogodio značajni incident.

4. Subjekti Unije obavješćuju, među ostalim, o svim informacijama koje CERT-EU-u omogućuju da utvrdi učinak incidenta na ostale subjekte, učinak na državu članicu domaćina ili prekogranični učinak nakon značajnog incidenta. Ne dovodeći u pitanje članak 12., subjekt Unije koji obavješćuje ne podliježe samo zbog toga povećanoj odgovornosti.

5. Ako je to primjenjivo, subjekti Unije bez nepotrebne odgode obavješćuju korisnike pogođenih mrežnih i informacijskih sustava ili drugih komponenti IKT okruženja na koje bi mogao utjecati značajan incident ili ozbiljna kibernetička prijetnja ili koji, prema potrebi, moraju poduzeti mjere ublažavanja, o svim mjerama ili postupcima koji se mogu poduzeti kao odgovor na taj incident ili tu prijetnju. Subjekti Unije prema potrebi obavješćuju te korisnike o samoj ozbiljnoj kibernetičkoj prijetnji.

6. Ako značajan incident ili ozbiljna kibernetička prijetnja utječe na mrežni i informacijski sustav ili komponentu IKT okruženja subjekta Unije za koje je poznato da su mu mrežni i informacijski sustav ili komponenta IKT okruženja povezani s IKT okruženjem drugog subjekta Unije, CERT-EU izdaje odgovarajuće kibernetičko sigurnosno upozorenje.

7. Subjekti Unije na zahtjev CERT-EU-a i bez nepotrebne odgode dostavljaju CERT-EU-u digitalne informacije nastale upotrebom elektroničkih uređaja u dotičnim incidentima. CERT-EU može dodatno pojasniti koje su mu vrste informacija potrebne za informiranost o stanju i odgovor na incident.

8. CERT-EU svaka tri mjeseca IICB-u, ENISA-i, EU INTCEN-u i mreži CSIRT-ova podnosi sažeto izvješće koje uključuje anonimizirane i agregirane podatke o značajnim incidentima, incidentima, kibernetičkim prijetnjama, izbjegnutim incidentima i ranjivostima u skladu s člankom 20. i značajnim incidentima prijavljenima u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Sažeto izvješće doprinos je dvogodišnjem izvješću o stanju kibernetičke sigurnosti u Uniji donesenom na temelju članka 18. Direktive (EU) 2022/2555.

9. IICB do 8. srpnja 2024. izdaje smjernice ili preporuke kojima se pobliže određuju aranžmani te oblik i sadržaj izvješćivanja u skladu s ovim člankom. IICB pri pripremi takvih smjernica ili preporuka uzima u obzir sve provedbene akte donesene na temelju članka 23. stavka 11. Direktive (EU) 2022/2555 kojima se utvrđuju vrsta informacija, oblik i postupak izvješćivanja. CERT-EU prosljeđuje odgovarajuće tehničke pojedinosti kako bi se subjektima Unije omogućilo poduzimanje proaktivnih mjera za otkrivanje, odgovor na incidente ili ublažavanje njihovih učinaka.

10. Obveze izvješćivanja utvrđene u ovom članku ne odnose se na:

(a)	klasificirane podatke EU-a;

(b)	informacije čija je daljnja distribucija isključena vidljivom oznakom, osim ako je njihova razmjena s CERT-EU-om izričito dopuštena.

whereas

keyboard_tab Cyber Resilience Act 2023/2841 HR

Cyber Resilience Act 2023/2841 HR