Cyber Resilience Act 2023/2841 HR

1. Do 8. travnja 2025. svaki subjekt Unije nakon provedbe početnog preispitivanja stanja kibernetičke sigurnosti, kao što je revizija, uspostavlja unutarnji okvir za upravljanje kibernetičkim sigurnosnim rizicima, opće upravljanje njima i njihovu kontrolu („Okvir”). Uspostavu Okvira nadzire i za nju je odgovorna najviša rukovodeća razina subjekta Unije.

2. Okvirom se obuhvaća cjelokupno neklasificirano IKT okruženje dotičnog subjekta Unije, uključujući lokalno IKT okruženje, lokalnu operativnu tehnološku mrežu, eksternalizirana sredstva i usluge računalstva u oblaku ili one kojima treće strane pružaju usluge smještaja na poslužitelju, mobilne uređaje, korporacijske mreže, poslovne mreže koje nisu povezane s internetom i sve uređaje povezane s tim okruženjima („IKT okruženje”). Okvir se temelji na pristupu kojim se obuhvaćaju sve opasnosti.

3. Okvirom se osigurava visoka razina kibernetičke sigurnosti. Okvirom se utvrđuju interne politike kibernetičke sigurnosti, među ostalim ciljevi i prioriteti, za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava te uloge i odgovornosti osoblja subjekta Unije čija je zadaća osigurati djelotvornu provedbu ove Uredbe. Okvir također uključuje mehanizme za mjerenje djelotvornosti provedbe.

4. Okvir se, s obzirom na promjenjive kibernetičke sigurnosne rizike, preispituje redovito, a najmanje svake četiri godine. Prema potrebi i na zahtjev Međuinstitucijskog odbora za kibernetičku sigurnost osnovanog člankom 10., Okvir subjekta Unije može se ažurirati na temelju smjernice CERT-EU-a o utvrđenim incidentima ili mogućim nedostatcima uočenima u provedbi ove Uredbe.

5. Najviša rukovodeća razina svakog subjekta Unije odgovorna je za provedbu ove Uredbe i nadgleda usklađenost njegove organizacije s obvezama povezanima s Okvirom.

6. Prema potrebi i ne dovodeći u pitanje svoju odgovornost za provedbu ove Uredbe, najviša rukovodeća razina svakog subjekta Unije može delegirati posebne obveze na temelju ove Uredbe višim dužnosnicima u smislu članka 29. stavka 2. Pravilnika o osoblju ili drugim dužnosnicima na jednakoj razini unutar dotičnog subjekta Unije. Neovisno o takvom delegiranju, najviša rukovodeća razina može se smatrati odgovornom za kršenje ove Uredbe koje je počinio dotični subjekt Unije.

7. Svaki subjekt Unije dužan je imati uspostavljene učinkovite mehanizme kojima se osigurava da se odgovarajući postotak proračuna za IKT troši na kibernetičku sigurnost. Pri utvrđivanju tog postotka uzima se u obzir Okvir.

8. Svaki subjekt Unije imenuje lokalnog službenika za kibernetičku sigurnost ili osobu na jednakovrijednoj funkciji koji odnosno koja djeluje kao njegova jedinstvena kontaktna točka za sve aspekte kibernetičke sigurnosti. Lokalni službenik za kibernetičku sigurnost olakšava provedbu ove Uredbe i najvišu rukovodeću razinu redovito izravno izvješćuje o stanju provedbe. Ne dovodeći u pitanje činjenicu da je lokalni službenik za kibernetičku sigurnost jedinstvena kontaktna točka u svakom subjektu Unije, subjekt Unije može delegirati CERT-EU-u određene zadaće lokalnog službenika za kibernetičku sigurnost povezane s provedbom ove Uredbe na temelju sporazuma o razini usluga sklopljenog između tog subjekta Unije i CERT-EU-a ili te zadaće može dijeliti nekoliko subjekata Unije. Ako su te zadaće delegirane CERT-EU-u, Međuinstitucijski odbor za kibernetičku sigurnost osnovan člankom 10. odlučuje hoće li pružanje te usluge biti dio osnovnih usluga CERT-EU-a, uzimajući u obzir ljudske i financijske resurse dotičnog subjekta Unije. Svaki subjekt Unije bez nepotrebne odgode obavješćuje CERT-EU o imenovanom lokalnom službeniku za kibernetičku sigurnost i eventualnim naknadnim promjenama u vezi s time.

CERT-EU uspostavlja i ažurira popis imenovanih lokalnih službenika za kibernetičku sigurnost.

9. Viši dužnosnici u smislu članka 29. stavka 2. Pravilnika o osoblju ili drugi dužnosnici na jednakoj razini svakog subjekta Unije te svi relevantni članovi osoblja zaduženi za provedbu mjera upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima i ispunjavanje obveza utvrđenih u ovoj Uredbi redovito pohađaju posebna osposobljavanja kako bi stekli dovoljno znanja i vještina za razumijevanje i procjenu kibernetičkih sigurnosnih rizika i prakse upravljanja kibernetičkom sigurnošću te njihova utjecaja na poslovanje subjekta Unije.

Članak 8.

Mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima

1. Svaki subjekt Unije bez nepotrebne odgode i u svakom slučaju do 8. rujna 2025., pod nadzorom najviše rukovodeće razine, poduzima odgovarajuće i razmjerne tehničke, operativne i organizacijske mjere za upravljanje kibernetičkim sigurnosnim rizicima utvrđenima u Okviru i za sprečavanje učinaka incidenata ili za svođenje učinaka incidenata na najmanju moguću mjeru. Uzimajući u obzir najnovija dostignuća i, ako je to primjenjivo, relevantne europske i međunarodne norme, tim se mjerama osigurava razina sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava u cjelokupnom IKT okruženju koja je razmjerna nastalim kibernetičkim sigurnosnim rizicima. Pri procjeni razmjernosti tih mjera na odgovarajući se način uzima u obzir stupanj izloženosti subjekta Unije kibernetičkim sigurnosnim rizicima, njegova veličina, vjerojatnost pojave incidenata i njihova ozbiljnost, uključujući njihov društveni, gospodarski i međuinstitucijski učinak.

2. Subjekti Unije prilikom provedbe mjera upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima razmatraju barem sljedeća pitanja:

(a)	politiku kibernetičke sigurnosti, uključujući mjere potrebne za postizanje ciljeva i prioriteta iz članka 6. i stavka 3. ovog članka;

(b)	politike analize kibernetičkih sigurnosnih rizika i sigurnosti informacijskih sustava;

(c)	ciljeve politike u pogledu korištenja usluga računalstva u oblaku;

(d)	prema potrebi, reviziju kibernetičke sigurnosti koja može uključivati procjenu kibernetičkih sigurnosnih rizika, ranjivosti i kibernetičkih prijetnji te penetracijska testiranja, koja redovito provodi pouzdani privatni pružatelj usluga;

(e)	provedbu preporuka koje proizlaze iz revizija kibernetičke sigurnosti iz točke (d) putem ažuriranja stanja kibernetičke sigurnosti i politika;

(f)	organizaciju kibernetičke sigurnosti, uključujući utvrđivanje uloga i odgovornosti;

(g)	upravljanje imovinom, uključujući popis IKT imovine i kartografiju IKT mreže;

(h)	sigurnost ljudskih resursa i kontrolu pristupa;

(i)	sigurnost operacija;

(j)	sigurnost komunikacija;

(k)	nabavu, razvoj i održavanj sustavâ, uključujući politike za postupanje s ranjivostima i njihovo otkrivanje;

(l)	ako je moguće, politike o transparentnosti izvornog koda;

(m)	sigurnost lanca opskrbe, uključujući sigurnosne aspekte povezane s odnosima između svakog subjekta Unije i njegovih izravnih dobavljača ili pružatelja usluga;

(n)	postupanje s incidentima i suradnji s CERT-EU-om, na primjer održavanju sustava sigurnosnog nadzora i bilježenju dnevničkih zapisa;

(o)	upravljanje kontinuitetom poslovanja, na primjer upravljanju sigurnosnim kopijama i oporavku od katastrofe te upravljanju krizama; i

(p)	promicanje i razvoj programâ obrazovanja, vještina, podizanja svijesti, vježbi i osposobljavanja u području kibernetičke sigurnosti.

Za potrebe prvog podstavka točke (m) subjekti Unije uzimaju u obzir ranjivosti specifične za svakog izravnog dobavljača i pružatelja usluga te ukupnu kvalitetu proizvoda i kibernetičke sigurnosne prakse svojih dobavljača i pružatelja usluga, uključujući njihove sigurne razvojne postupke.

3. Subjekti Unije poduzimaju barem sljedeće posebne mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima:

(a)	tehničke aranžmane za omogućavanje i održavanje rada na daljinu;

(b)	konkretne korake za prijelaz na načela nultog povjerenja;

(c)	upotrebu višefaktorske autentifikacije kao norme u svim mrežnim i informacijskim sustavima;

(d)	upotrebu kriptografije i kriptiranja, a posebno prolaznog kriptiranja, te sigurnih digitalnih potpisa;

(e)	prema potrebi, sigurne glasovne, video- i tekstualne komunikacije te sigurni komunikacijski sustav u hitnim slučajevima unutar subjekta Unije;

(f)	proaktivne mjere za otkrivanje i uklanjanje zlonamjernog softvera i špijunskog softvera;

(g)	uspostavljanje sigurnosti lanca opskrbe softverom s pomoću kriterija za siguran razvoj i evaluaciju softvera;

(h)	izrada i donošenje programa za osposobljavanje u području kibernetičke sigurnosti koji odgovara predviđenim zadaćama i očekivanim sposobnostima najviše rukovodeće razine i osoblja subjekta Unije čija je zadaća osiguravanje djelotvorne provedbe ove Uredbe;

(i)	redovito osposobljavanje osoblja u području kibernetičke sigurnosti;

(j)	ako je to relevantno, sudjelovanje u analizama rizika s obzirom na međupovezanosti subjekata Unije;

(k)

poboljšanje pravila javne nabave kako bi se olakšalo postizanje visoke zajedničke razine kibernetičke sigurnosti:

i.	uklanjanjem ugovornih prepreka koje pružateljima IKT usluga otežavaju razmjenu informacija o incidentima, ranjivostima i kibernetičkim prijetnjama s CERT-EU-om;

ii.	ugovornim obvezama prijavljivanja incidenata, ranjivosti i kibernetičkih prijetnji te uspostavljanjem primjerenih mehanizama odgovora na incidente i praćenja incidenata.

Članak 9.

Planovi za kibernetičku sigurnost

1. Na temelju zaključaka iz procjene zrelosti kibernetičke sigurnosti provedene u skladu s člankom 7. i uzimajući u obzir sredstva i kibernetičke sigurnosne rizike utvrđene u Okviru te mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima poduzete u skladu s člankom 8., najviša rukovodeća razina svakog subjekta Unije odobrava plan za kibernetičku sigurnost bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju do 8. siječnja 2026. Planom za kibernetičku sigurnost nastoji se povećati ukupna kibernetička sigurnost subjekta Unije i time doprinijeti poboljšanju visoke zajedničke razine kibernetičke sigurnosti u subjektima Unije. Plan za kibernetičku sigurnost obuhvaća barem mjere za upravljanje kibernetičkim sigurnosnim rizicima poduzete na temelju članka 8. Plan za kibernetičku sigurnost revidira se svake dvije godine ili učestalije, prema potrebi, nakon procjena zrelosti kibernetičke sigurnosti provedenih u skladu s člankom 7. ili nakon svakog značajnog preispitivanja Okvira.

2. Plan za kibernetičku sigurnost obuhvaća plan subjekta Unije za upravljanje kibernetičkim krizama za velike incidente.

3. Subjekt Unije podnosi svoj dovršeni plan za kibernetičku sigurnost Međuinstitucijskom odboru za kibernetičku sigurnost osnovanom člankom 10.

POGLAVLJE III.

MEĐUINSTITUCIJSKI ODBOR ZA KIBERNETIČKU SIGURNOST

Članak 11.

Zadaće IICB-a

Pri obavljanju svojih dužnosti IICB posebno:

(a)	pruža smjernice voditelju CERT-EU-a;

(b)	djelotvorno prati i nadzire provedbu ove Uredbe te podupire subjekte Unije u jačanju njihove kibernetičke sigurnosti, uključujući, prema potrebi, traženjem izrade ad hoc izvješća od subjekata Unije i CERT-EU-a;

(c)	nakon strateške rasprave donosi višegodišnju strategiju za podizanje razine kibernetičke sigurnosti u subjektima Unije, redovito ocjenjuje tu strategiju, a u svakom slučaju svakih pet godina, te je prema potrebi mijenja;

(d)

utvrđuje metodologiju i organizacijske aspekte za dobrovoljna istorazinska ocjenjivanja koja provode subjekti Unije s ciljem učenja iz zajedničkih iskustava, jačanja uzajamnog povjerenja, postizanja visoke zajedničke razine kibernetičke sigurnosti te jačanja kibernetičkih sigurnosnih kapaciteta subjekata Unije, osiguravanja da takva istorazinska ocjenjivanja provode stručnjaci za kibernetičku sigurnost koje je imenovao subjekt Unije koji nije subjekt Unije koji se ocjenjuje te da se metodologija temelji na članku 19. Direktive (EU) 2022/2555 i da je, prema potrebi, prilagođena subjektima Unije;

(e)	na temelju prijedloga voditelja CERT-EU-a odobrava godišnji program rada CERT-EU-a i prati njegovu provedbu;

(f)	na temelju prijedloga voditelja CERT-EU-a odobrava katalog usluga CERT-EU-a i sva ažuriranja tog kataloga;

(g)	na temelju prijedloga voditelja CERT-EU-a odobrava godišnji financijski plan prihoda i rashoda, uključujući za osoblje, za aktivnosti CERT-EU-a;

(h)	na temelju prijedloga voditelja CERT-EU-a odobrava dogovore o sporazumima o razini usluga;

(i)	pregledava i odobrava godišnje izvješće koje sastavlja voditelj CERT-EU-a, a kojim su obuhvaćene aktivnosti CERT-EU-a i upravljanje njegovim sredstvima;

(j)	odobrava i prati ključne pokazatelje uspješnosti CERT-EU-a utvrđene na temelju prijedloga voditelja CERT-EU-a;

(k)	odobrava aranžmane za suradnju te dogovore ili ugovore o razini usluga između CERT-EU-a i drugih subjekata na temelju članka 18.;

(l)	donosi smjernice i preporuke na temelju prijedloga CERT-EU-a u skladu s člankom 14. i upućuje CERT-EU da izda, povuče ili izmijeni prijedlog smjernica ili preporuke ili poziv na djelovanje;

(m)	osniva tehničke savjetodavne skupine sa specifičnim zadaćama za pomoć u radu IICB-a, odobrava opise njihovih poslova i imenuje njihove predsjednike;

(n)	prima i ocjenjuje dokumente i izvješća koje podnose subjekti Unije u skladu s ovom Uredbom, kao što su procjene zrelosti kibernetičke sigurnosti;

(o)	podupire osnivanje neformalne skupine lokalnih službenika za kibernetičku sigurnost subjekata Unije, uz potporu ENISA-e, s ciljem razmjene najbolje prakse i informacija u vezi s provedbom ove Uredbe;

(p)	uzimajući u obzir informacije CERT-EU-a o utvrđenim kibernetičkim sigurnosnim rizicima i stečenim iskustvima, prati primjerenost aranžmana međupovezanosti IKT okruženja subjekata Unije i savjetuje o mogućim poboljšanjima;

(q)

uspostavlja plan za upravljanje kibernetičkim krizama s ciljem podupiranja, na operativnoj razini, koordiniranog upravljanja velikim incidentima koji utječu na subjekte Unije i s ciljem doprinošenja redovitoj razmjeni relevantnih informacija, posebno u pogledu učinaka i ozbiljnosti velikih incidenata te mogućih načina ublažavanja njihovih učinaka;

(r)	koordinira donošenje pojedinačnih planova subjekata Unije za upravljanje kibernetičkim krizama iz članka 9. stavka 2.;

(s)

donosi preporuke koje se odnose na sigurnost lanca opskrbe iz članka 8. stavka 2. prvog podstavka točke (m) uzimajući u obzir rezultate koordiniranih procjena sigurnosnih rizika ključnih lanaca opskrbe na razini Unije iz članka 22. Direktive (EU) 2022/2555 kako bi subjektima Unije pomogao u donošenju djelotvornih i razmjernih mjera upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima.

Članak 16.

Financijska pitanja i osoblje

1. CERT-EU integriran je u administrativnu strukturu glavne uprave Komisije kako bi imao koristi od potpornih struktura Komisije u području administracije, financijskog upravljanja i računovodstva, zadržavajući pritom svoj status neovisnog međuinstitucijskog pružatelja usluga za sve subjekte Unije. Komisija obavješćuje IICB o administrativnom sjedištu CERT-EU-a i svim njegovim promjenama. Komisija redovito preispituje administrativne aranžmane koji se odnose na CERT-EU, a u svakom slučaju prije donošenja višegodišnjeg financijskog okvira u skladu s člankom 312. UFEU-a, kako bi se omogućilo poduzimanje odgovarajućih mjera. Preispitivanje uključuje mogućnost uspostave CERT-EU-a kao ureda Unije.

2. Tijekom primjene upravnih i financijskih postupaka voditelj CERT-EU-a djeluje u okviru ovlasti Komisije i pod nadzorom IICB-a.

3. Zadaće i aktivnosti CERT-EU-a, uključujući usluge koje CERT-EU pruža u skladu s člankom 13. stavcima 3., 4., 5. i 7. i člankom 14. stavkom 1. subjektima Unije financiranima iz naslova višegodišnjeg financijskog okvira namijenjenog europskoj javnoj upravi, financiraju se iz posebne proračunske linije proračuna Komisije. Radna mjesta namijenjena CERT-EU-u detaljno se navode u bilješci uz plan radnih mjesta Komisije.

4. Subjekti Unije, osim onih iz stavka 3. ovog članka, daju godišnji financijski doprinos CERT-EU-u za pokrivanje usluga koje CERT-EU pruža u skladu s tim stavkom. Doprinosi se temelje na smjernicama koje je dao IICB i svi ih subjekti Unije dogovaraju s CERT-EU-om u sporazumima o razini usluga. Doprinosi odgovaraju pravednom i razmjernom udjelu u ukupnim troškovima pruženih usluga. Zaprimaju se u posebnoj proračunskoj liniji iz stavka 3. ovog članka kao unutarnji namjenski prihod, kako je predviđeno u članku 21. stavku 3. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046.

5. Troškove usluga predviđenih u članku 13. stavku 6. nadoknađuju subjekti Unije koji se koriste uslugama CERT-EU-a. Prihodi se dodjeljuju proračunskim linijama kojima se financiraju navedeni troškovi.

Članak 21.

Obveze izvješćivanja

1. Incident se smatra značajnim:

(a)	ako je uzrokovao ili može uzrokovati ozbiljne poremećaje u funkcioniranju dotičnog subjekta Unije ili financijski gubitak dotičnom subjektu Unije;

(b)	ako je utjecao ili može utjecati na druge fizičke ili pravne osobe uzrokovanjem znatne materijalne ili nematerijalne štete.

2. Subjekti Unije podnose CERT-EU-u:

(a)

bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju u roku od 24 sata od kad su saznali za značajan incident, rano upozorenje u kojem se, ako je to primjenjivo, navodi da se sumnja da je značajan incident uzrokovan nezakonitim ili zlonamjernim djelovanjem te da bi mogao imati učinak na ostale subjekte ili prekogranični učinak;

(b)

bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju u roku od 72 sata od kad su saznali za značajan incident, obavijest o incidentu kojom se, ako je to primjenjivo, ažuriraju informacije iz točke (a) i navode početna procjena značajnog incidenta, kao i njegove ozbiljnosti i njegova učinka te, ako su dostupni, pokazatelji ugroženosti;

(c)	na zahtjev CERT-EU-a, privremeno izvješće o relevantnim ažuriranjima statusa;

(d)

završno izvješće najkasnije mjesec dana nakon podnošenja obavijesti o incidentu iz točke (b), koje uključuje sljedeće:

i.	detaljan opis incidenta, uključujući njegovu ozbiljnost i učinak;

ii.	vrstu prijetnje ili temeljnog uzroka koji je vjerojatno prouzročio incident;

iii.	primijenjene mjere ublažavanja i mjere ublažavanja koje su u tijeku;

iv.	ako je to primjenjivo, prekogranični učinak incidenta ili njegov učinak na ostale subjekte;

(e)	u slučaju incidenta koji je u tijeku u trenutku podnošenja završnog izvješća iz točke (d), izvješće o napretku u tom trenutku i završno izvješće u roku od mjesec dana od postupanja u vezi s incidentom.

3. Subjekt Unije bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju u roku od 24 sata od kad sazna za značajni incident, obavješćuje sve relevantne partnere iz država članica iz članka 17. stavka 1. u državi članici u kojoj se nalazi o tome da se dogodio značajni incident.

4. Subjekti Unije obavješćuju, među ostalim, o svim informacijama koje CERT-EU-u omogućuju da utvrdi učinak incidenta na ostale subjekte, učinak na državu članicu domaćina ili prekogranični učinak nakon značajnog incidenta. Ne dovodeći u pitanje članak 12., subjekt Unije koji obavješćuje ne podliježe samo zbog toga povećanoj odgovornosti.

5. Ako je to primjenjivo, subjekti Unije bez nepotrebne odgode obavješćuju korisnike pogođenih mrežnih i informacijskih sustava ili drugih komponenti IKT okruženja na koje bi mogao utjecati značajan incident ili ozbiljna kibernetička prijetnja ili koji, prema potrebi, moraju poduzeti mjere ublažavanja, o svim mjerama ili postupcima koji se mogu poduzeti kao odgovor na taj incident ili tu prijetnju. Subjekti Unije prema potrebi obavješćuju te korisnike o samoj ozbiljnoj kibernetičkoj prijetnji.

6. Ako značajan incident ili ozbiljna kibernetička prijetnja utječe na mrežni i informacijski sustav ili komponentu IKT okruženja subjekta Unije za koje je poznato da su mu mrežni i informacijski sustav ili komponenta IKT okruženja povezani s IKT okruženjem drugog subjekta Unije, CERT-EU izdaje odgovarajuće kibernetičko sigurnosno upozorenje.

7. Subjekti Unije na zahtjev CERT-EU-a i bez nepotrebne odgode dostavljaju CERT-EU-u digitalne informacije nastale upotrebom elektroničkih uređaja u dotičnim incidentima. CERT-EU može dodatno pojasniti koje su mu vrste informacija potrebne za informiranost o stanju i odgovor na incident.

8. CERT-EU svaka tri mjeseca IICB-u, ENISA-i, EU INTCEN-u i mreži CSIRT-ova podnosi sažeto izvješće koje uključuje anonimizirane i agregirane podatke o značajnim incidentima, incidentima, kibernetičkim prijetnjama, izbjegnutim incidentima i ranjivostima u skladu s člankom 20. i značajnim incidentima prijavljenima u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Sažeto izvješće doprinos je dvogodišnjem izvješću o stanju kibernetičke sigurnosti u Uniji donesenom na temelju članka 18. Direktive (EU) 2022/2555.

9. IICB do 8. srpnja 2024. izdaje smjernice ili preporuke kojima se pobliže određuju aranžmani te oblik i sadržaj izvješćivanja u skladu s ovim člankom. IICB pri pripremi takvih smjernica ili preporuka uzima u obzir sve provedbene akte donesene na temelju članka 23. stavka 11. Direktive (EU) 2022/2555 kojima se utvrđuju vrsta informacija, oblik i postupak izvješćivanja. CERT-EU prosljeđuje odgovarajuće tehničke pojedinosti kako bi se subjektima Unije omogućilo poduzimanje proaktivnih mjera za otkrivanje, odgovor na incidente ili ublažavanje njihovih učinaka.

10. Obveze izvješćivanja utvrđene u ovom članku ne odnose se na:

(a)	klasificirane podatke EU-a;

(b)	informacije čija je daljnja distribucija isključena vidljivom oznakom, osim ako je njihova razmjena s CERT-EU-om izričito dopuštena.

whereas

keyboard_tab Cyber Resilience Act 2023/2841 HR

Cyber Resilience Act 2023/2841 HR