search


keyboard_tab Cyber Resilience Act 2023/2841 HR

BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2023/2841 HR cercato: 'sigurnosnih' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl




whereas sigurnosnih:


definitions:


cloud tag: and the number of total unique words without stopwords is: 1018

 

Članak 6.

Okvir za upravljanje kibernetičkim sigurnosnim rizicima, opće upravljanje njima i njihovu kontrolu

1.   Do 8. travnja 2025. svaki subjekt Unije nakon provedbe početnog preispitivanja stanja kibernetičke sigurnosti, kao što je revizija, uspostavlja unutarnji okvir za upravljanje kibernetičkim sigurnosnim rizicima, opće upravljanje njima i njihovu kontrolu („Okvir”). Uspostavu Okvira nadzire i za nju je odgovorna najviša rukovodeća razina subjekta Unije.

2.   Okvirom se obuhvaća cjelokupno neklasificirano IKT okruženje dotičnog subjekta Unije, uključujući lokalno IKT okruženje, lokalnu operativnu tehnološku mrežu, eksternalizirana sredstva i usluge računalstva u oblaku ili one kojima treće strane pružaju usluge smještaja na poslužitelju, mobilne uređaje, korporacijske mreže, poslovne mreže koje nisu povezane s internetom i sve uređaje povezane s tim okruženjima („IKT okruženje”). Okvir se temelji na pristupu kojim se obuhvaćaju sve opasnosti.

3.   Okvirom se osigurava visoka razina kibernetičke sigurnosti. Okvirom se utvrđuju interne politike kibernetičke sigurnosti, među ostalim ciljevi i prioriteti, za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava te uloge i odgovornosti osoblja subjekta Unije čija je zadaća osigurati djelotvornu provedbu ove Uredbe. Okvir također uključuje mehanizme za mjerenje djelotvornosti provedbe.

4.   Okvir se, s obzirom na promjenjive kibernetičke sigurnosne rizike, preispituje redovito, a najmanje svake četiri godine. Prema potrebi i na zahtjev Međuinstitucijskog odbora za kibernetičku sigurnost osnovanog člankom 10., Okvir subjekta Unije može se ažurirati na temelju smjernice CERT-EU-a o utvrđenim incidentima ili mogućim nedostatcima uočenima u provedbi ove Uredbe.

5.   Najviša rukovodeća razina svakog subjekta Unije odgovorna je za provedbu ove Uredbe i nadgleda usklađenost njegove organizacije s obvezama povezanima s Okvirom.

6.   Prema potrebi i ne dovodeći u pitanje svoju odgovornost za provedbu ove Uredbe, najviša rukovodeća razina svakog subjekta Unije može delegirati posebne obveze na temelju ove Uredbe višim dužnosnicima u smislu članka 29. stavka 2. Pravilnika o osoblju ili drugim dužnosnicima na jednakoj razini unutar dotičnog subjekta Unije. Neovisno o takvom delegiranju, najviša rukovodeća razina može se smatrati odgovornom za kršenje ove Uredbe koje je počinio dotični subjekt Unije.

7.   Svaki subjekt Unije dužan je imati uspostavljene učinkovite mehanizme kojima se osigurava da se odgovarajući postotak proračuna za IKT troši na kibernetičku sigurnost. Pri utvrđivanju tog postotka uzima se u obzir Okvir.

8.   Svaki subjekt Unije imenuje lokalnog službenika za kibernetičku sigurnost ili osobu na jednakovrijednoj funkciji koji odnosno koja djeluje kao njegova jedinstvena kontaktna točka za sve aspekte kibernetičke sigurnosti. Lokalni službenik za kibernetičku sigurnost olakšava provedbu ove Uredbe i najvišu rukovodeću razinu redovito izravno izvješćuje o stanju provedbe. Ne dovodeći u pitanje činjenicu da je lokalni službenik za kibernetičku sigurnost jedinstvena kontaktna točka u svakom subjektu Unije, subjekt Unije može delegirati CERT-EU-u određene zadaće lokalnog službenika za kibernetičku sigurnost povezane s provedbom ove Uredbe na temelju sporazuma o razini usluga sklopljenog između tog subjekta Unije i CERT-EU-a ili te zadaće može dijeliti nekoliko subjekata Unije. Ako su te zadaće delegirane CERT-EU-u, Međuinstitucijski odbor za kibernetičku sigurnost osnovan člankom 10. odlučuje hoće li pružanje te usluge biti dio osnovnih usluga CERT-EU-a, uzimajući u obzir ljudske i financijske resurse dotičnog subjekta Unije. Svaki subjekt Unije bez nepotrebne odgode obavješćuje CERT-EU o imenovanom lokalnom službeniku za kibernetičku sigurnost i eventualnim naknadnim promjenama u vezi s time.

CERT-EU uspostavlja i ažurira popis imenovanih lokalnih službenika za kibernetičku sigurnost.

9.   Viši dužnosnici u smislu članka 29. stavka 2. Pravilnika o osoblju ili drugi dužnosnici na jednakoj razini svakog subjekta Unije te svi relevantni članovi osoblja zaduženi za provedbu mjera upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima i ispunjavanje obveza utvrđenih u ovoj Uredbi redovito pohađaju posebna osposobljavanja kako bi stekli dovoljno znanja i vještina za razumijevanje i procjenu kibernetičkih sigurnosnih rizika i prakse upravljanja kibernetičkom sigurnošću te njihova utjecaja na poslovanje subjekta Unije.

Članak 8.

Mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima

1.   Svaki subjekt Unije bez nepotrebne odgode i u svakom slučaju do 8. rujna 2025., pod nadzorom najviše rukovodeće razine, poduzima odgovarajuće i razmjerne tehničke, operativne i organizacijske mjere za upravljanje kibernetičkim sigurnosnim rizicima utvrđenima u Okviru i za sprečavanje učinaka incidenata ili za svođenje učinaka incidenata na najmanju moguću mjeru. Uzimajući u obzir najnovija dostignuća i, ako je to primjenjivo, relevantne europske i međunarodne norme, tim se mjerama osigurava razina sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava u cjelokupnom IKT okruženju koja je razmjerna nastalim kibernetičkim sigurnosnim rizicima. Pri procjeni razmjernosti tih mjera na odgovarajući se način uzima u obzir stupanj izloženosti subjekta Unije kibernetičkim sigurnosnim rizicima, njegova veličina, vjerojatnost pojave incidenata i njihova ozbiljnost, uključujući njihov društveni, gospodarski i međuinstitucijski učinak.

2.   Subjekti Unije prilikom provedbe mjera upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima razmatraju barem sljedeća pitanja:

(a)

politiku kibernetičke sigurnosti, uključujući mjere potrebne za postizanje ciljeva i prioriteta iz članka 6. i stavka 3. ovog članka;

(b)

politike analize kibernetičkih sigurnosnih rizika i sigurnosti informacijskih sustava;

(c)

ciljeve politike u pogledu korištenja usluga računalstva u oblaku;

(d)

prema potrebi, reviziju kibernetičke sigurnosti koja može uključivati procjenu kibernetičkih sigurnosnih rizika, ranjivosti i kibernetičkih prijetnji te penetracijska testiranja, koja redovito provodi pouzdani privatni pružatelj usluga;

(e)

provedbu preporuka koje proizlaze iz revizija kibernetičke sigurnosti iz točke (d) putem ažuriranja stanja kibernetičke sigurnosti i politika;

(f)

organizaciju kibernetičke sigurnosti, uključujući utvrđivanje uloga i odgovornosti;

(g)

upravljanje imovinom, uključujući popis IKT imovine i kartografiju IKT mreže;

(h)

sigurnost ljudskih resursa i kontrolu pristupa;

(i)

sigurnost operacija;

(j)

sigurnost komunikacija;

(k)

nabavu, razvoj i održavanj sustavâ, uključujući politike za postupanje s ranjivostima i njihovo otkrivanje;

(l)

ako je moguće, politike o transparentnosti izvornog koda;

(m)

sigurnost lanca opskrbe, uključujući sigurnosne aspekte povezane s odnosima između svakog subjekta Unije i njegovih izravnih dobavljača ili pružatelja usluga;

(n)

postupanje s incidentima i suradnji s CERT-EU-om, na primjer održavanju sustava sigurnosnog nadzora i bilježenju dnevničkih zapisa;

(o)

upravljanje kontinuitetom poslovanja, na primjer upravljanju sigurnosnim kopijama i oporavku od katastrofe te upravljanju krizama; i

(p)

promicanje i razvoj programâ obrazovanja, vještina, podizanja svijesti, vježbi i osposobljavanja u području kibernetičke sigurnosti.

Za potrebe prvog podstavka točke (m) subjekti Unije uzimaju u obzir ranjivosti specifične za svakog izravnog dobavljača i pružatelja usluga te ukupnu kvalitetu proizvoda i kibernetičke sigurnosne prakse svojih dobavljača i pružatelja usluga, uključujući njihove sigurne razvojne postupke.

3.   Subjekti Unije poduzimaju barem sljedeće posebne mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima:

(a)

tehničke aranžmane za omogućavanje i održavanje rada na daljinu;

(b)

konkretne korake za prijelaz na načela nultog povjerenja;

(c)

upotrebu višefaktorske autentifikacije kao norme u svim mrežnim i informacijskim sustavima;

(d)

upotrebu kriptografije i kriptiranja, a posebno prolaznog kriptiranja, te sigurnih digitalnih potpisa;

(e)

prema potrebi, sigurne glasovne, video- i tekstualne komunikacije te sigurni komunikacijski sustav u hitnim slučajevima unutar subjekta Unije;

(f)

proaktivne mjere za otkrivanje i uklanjanje zlonamjernog softvera i špijunskog softvera;

(g)

uspostavljanje sigurnosti lanca opskrbe softverom s pomoću kriterija za siguran razvoj i evaluaciju softvera;

(h)

izrada i donošenje programa za osposobljavanje u području kibernetičke sigurnosti koji odgovara predviđenim zadaćama i očekivanim sposobnostima najviše rukovodeće razine i osoblja subjekta Unije čija je zadaća osiguravanje djelotvorne provedbe ove Uredbe;

(i)

redovito osposobljavanje osoblja u području kibernetičke sigurnosti;

(j)

ako je to relevantno, sudjelovanje u analizama rizika s obzirom na međupovezanosti subjekata Unije;

(k)

poboljšanje pravila javne nabave kako bi se olakšalo postizanje visoke zajedničke razine kibernetičke sigurnosti:

i.

uklanjanjem ugovornih prepreka koje pružateljima IKT usluga otežavaju razmjenu informacija o incidentima, ranjivostima i kibernetičkim prijetnjama s CERT-EU-om;

ii.

ugovornim obvezama prijavljivanja incidenata, ranjivosti i kibernetičkih prijetnji te uspostavljanjem primjerenih mehanizama odgovora na incidente i praćenja incidenata.

Članak 11.

Zadaće IICB-a

Pri obavljanju svojih dužnosti IICB posebno:

(a)

pruža smjernice voditelju CERT-EU-a;

(b)

djelotvorno prati i nadzire provedbu ove Uredbe te podupire subjekte Unije u jačanju njihove kibernetičke sigurnosti, uključujući, prema potrebi, traženjem izrade ad hoc izvješća od subjekata Unije i CERT-EU-a;

(c)

nakon strateške rasprave donosi višegodišnju strategiju za podizanje razine kibernetičke sigurnosti u subjektima Unije, redovito ocjenjuje tu strategiju, a u svakom slučaju svakih pet godina, te je prema potrebi mijenja;

(d)

utvrđuje metodologiju i organizacijske aspekte za dobrovoljna istorazinska ocjenjivanja koja provode subjekti Unije s ciljem učenja iz zajedničkih iskustava, jačanja uzajamnog povjerenja, postizanja visoke zajedničke razine kibernetičke sigurnosti te jačanja kibernetičkih sigurnosnih kapaciteta subjekata Unije, osiguravanja da takva istorazinska ocjenjivanja provode stručnjaci za kibernetičku sigurnost koje je imenovao subjekt Unije koji nije subjekt Unije koji se ocjenjuje te da se metodologija temelji na članku 19. Direktive (EU) 2022/2555 i da je, prema potrebi, prilagođena subjektima Unije;

(e)

na temelju prijedloga voditelja CERT-EU-a odobrava godišnji program rada CERT-EU-a i prati njegovu provedbu;

(f)

na temelju prijedloga voditelja CERT-EU-a odobrava katalog usluga CERT-EU-a i sva ažuriranja tog kataloga;

(g)

na temelju prijedloga voditelja CERT-EU-a odobrava godišnji financijski plan prihoda i rashoda, uključujući za osoblje, za aktivnosti CERT-EU-a;

(h)

na temelju prijedloga voditelja CERT-EU-a odobrava dogovore o sporazumima o razini usluga;

(i)

pregledava i odobrava godišnje izvješće koje sastavlja voditelj CERT-EU-a, a kojim su obuhvaćene aktivnosti CERT-EU-a i upravljanje njegovim sredstvima;

(j)

odobrava i prati ključne pokazatelje uspješnosti CERT-EU-a utvrđene na temelju prijedloga voditelja CERT-EU-a;

(k)

odobrava aranžmane za suradnju te dogovore ili ugovore o razini usluga između CERT-EU-a i drugih subjekata na temelju članka 18.;

(l)

donosi smjernice i preporuke na temelju prijedloga CERT-EU-a u skladu s člankom 14. i upućuje CERT-EU da izda, povuče ili izmijeni prijedlog smjernica ili preporuke ili poziv na djelovanje;

(m)

osniva tehničke savjetodavne skupine sa specifičnim zadaćama za pomoć u radu IICB-a, odobrava opise njihovih poslova i imenuje njihove predsjednike;

(n)

prima i ocjenjuje dokumente i izvješća koje podnose subjekti Unije u skladu s ovom Uredbom, kao što su procjene zrelosti kibernetičke sigurnosti;

(o)

podupire osnivanje neformalne skupine lokalnih službenika za kibernetičku sigurnost subjekata Unije, uz potporu ENISA-e, s ciljem razmjene najbolje prakse i informacija u vezi s provedbom ove Uredbe;

(p)

uzimajući u obzir informacije CERT-EU-a o utvrđenim kibernetičkim sigurnosnim rizicima i stečenim iskustvima, prati primjerenost aranžmana međupovezanosti IKT okruženja subjekata Unije i savjetuje o mogućim poboljšanjima;

(q)

uspostavlja plan za upravljanje kibernetičkim krizama s ciljem podupiranja, na operativnoj razini, koordiniranog upravljanja velikim incidentima koji utječu na subjekte Unije i s ciljem doprinošenja redovitoj razmjeni relevantnih informacija, posebno u pogledu učinaka i ozbiljnosti velikih incidenata te mogućih načina ublažavanja njihovih učinaka;

(r)

koordinira donošenje pojedinačnih planova subjekata Unije za upravljanje kibernetičkim krizama iz članka 9. stavka 2.;

(s)

donosi preporuke koje se odnose na sigurnost lanca opskrbe iz članka 8. stavka 2. prvog podstavka točke (m) uzimajući u obzir rezultate koordiniranih procjena sigurnosnih rizika ključnih lanaca opskrbe na razini Unije iz članka 22. Direktive (EU) 2022/2555 kako bi subjektima Unije pomogao u donošenju djelotvornih i razmjernih mjera upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima.

Članak 13.

Misija i zadaće CERT-EU-a

1.   Misija CERT-EU-a jest doprinositi sigurnosti neklasificiranog IKT okruženja subjekata Unije tako što im pruža savjete o kibernetičkoj sigurnosti, pomaže im u sprečavanju, otkrivanju i ublažavanju incidenata, postupanju s njima, odgovoru na njih i oporavku od njih te tako što preuzima ulogu njihova koordinacijskog čvorišta za razmjenu informacija o kibernetičkoj sigurnosti i za odgovor na incidente.

2.   CERT-EU prikuplja informacije o kibernetičkim prijetnjama, ranjivostima i incidentima u neklasificiranoj IKT infrastrukturi te upravlja njima, analizira ih i razmjenjuje sa subjektima Unije. Koordinira odgovore na incidente na međuinstitucijskoj razini i razini subjekata Unije, među ostalim pružanjem ili koordinacijom pružanja specijalizirane operativne pomoći.

3.   CERT-EU obavlja sljedeće zadaće kako bi pomagao subjektima Unije:

(a)

pruža im potporu u provedbi ove Uredbe i doprinosi koordinaciji provedbe ove Uredbe putem mjera navedenih u članku 14. stavku 1. ili putem ad hoc izvješća koja je zatražio IICB;

(b)

nudi standardne usluge CSIRT-ova za subjekte Unije putem paketa kibernetičkih sigurnosnih usluga opisanih u njegovu katalogu usluga („osnovne usluge”);

(c)

održava mrežu kolega i suradnika radi pružanja potpore uslugama, kako je navedeno u člancima 17. i 18.;

(d)

skreće pozornost IICB-a na sve probleme koji se odnose na provedbu ove Uredbe i provedbu smjernica, preporuka i pozivâ na djelovanje;

(e)

na temelju informacija iz stavka 2. doprinosi informiranosti o stanju kibernetičke sigurnosti situaciji u Uniji u bliskoj suradnji s ENISA-om;

(f)

koordinira upravljanje velikim incidentima;

(g)

u ime subjekata Unije djeluje kao ekvivalent koordinatora imenovanog za potrebe koordiniranog otkrivanja ranjivosti u skladu s člankom 12. stavkom 1. Direktive (EU) 2022/2555;

(h)

na zahtjev subjekta Unije osigurava proaktivno neinvazivno skeniranje javno dostupnih mrežnih i informacijskih sustava tog subjekta Unije.

Informacije iz prvog podstavka točke (e) dijele se s IICB-om, mrežom CSIRT-ova i Obavještajnim i situacijskim centrom Europske unije (EU INTCEN), ako je to primjenjivo i primjereno, te podložno odgovarajućim uvjetima povjerljivosti.

4.   CERT-EU može prema potrebi, u skladu s člankom 17. ili 18., surađivati s relevantnim zajednicama u području kibernetičke sigurnosti u Uniji i njezinim državama članicama, među ostalim u sljedećim područjima:

(a)

pripravnost, koordinacija incidenata, razmjena informacija i odgovor na krize na tehničkoj razini u slučajevima povezanima sa subjektima Unije;

(b)

operativna suradnja u pogledu mreže CSIRT-ova, među ostalim u pogledu uzajamne pomoći;

(c)

saznanja o kibernetičkim prijetnjama, uključujući informiranost o stanju;

(d)

sve teme za koje je potrebna tehnička stručnost CERT-EU-a u području kibernetičke sigurnosti.

5.   CERT-EU u okviru svojih nadležnosti sudjeluje u strukturiranoj suradnji s ENISA-om na izgradnji kapaciteta, operativnoj suradnji i dugoročnim strateškim analizama kibernetičkih prijetnji u skladu s Uredbom (EU) 2019/881. CERT-EU može surađivati i razmjenjivati informacije s Europolovim Centrom za kibernetički kriminalitet.

6.   CERT-EU može pružati sljedeće usluge koje nisu opisane u njegovu katalogu usluga („usluge uz naknadu”):

(a)

usluge kojima se podupire kibernetička sigurnost IKT okruženja subjekata Unije, osim onih iz stavka 3., na temelju sporazumâ o razini usluga i ovisno o dostupnim resursima, osobito praćenje mreža širokog spektra, uključujući prvu liniju nadzora za vrlo ozbiljne kibernetičke prijetnje 24 sata dnevno sedam dana u tjednu;

(b)

usluge kojima se podupiru kibernetičke sigurnosne operacije ili kibernetički sigurnosni projekti subjekata Unije koje ne služe za zaštitu njihova IKT okruženja, na temelju pisanih sporazuma i uz prethodno odobrenje IICB-a;

(c)

na zahtjev, proaktivno skeniranje mrežnih i informacijskih sustava dotičnog subjekta Unije kako bi se otkrile ranjivosti koje bi mogle imati znatan učinak;

(d)

usluge kojima se podupire sigurnost IKT okruženja organizacija koje nisu subjekti Unije, a koje blisko surađuju sa subjektima Unije, na primjer zbog zadaća ili dužnosti koje su im dodijeljene na temelju prava Unije, na temelju pisanih sporazuma i uz prethodno odobrenje IICB-a.

Kad je riječ o prvom podstavku točki (d), CERT-EU može iznimno sklapati sporazume o razini usluga sa subjektima koji nisu subjekti Unije uz prethodno odobrenje IICB-a.

7.   CERT-EU organizira vježbe u području kibernetičke sigurnosti i može sudjelovati u njima ili preporučiti sudjelovanje u postojećim vježbama, ako je to primjenjivo u bliskoj suradnji s ENISA-om, kad je to primjenjivo, kako bi se testirala razina kibernetičke sigurnosti subjekata Unije.

8.   CERT-EU može pružiti pomoć subjektima Unije u pogledu incidenata u mrežnim i informacijskim sustavima u kojima se postupa s kvalificiranim podatcima EU-a ako dotični subjekti Unije to izričito zatraže u skladu sa svojim postupcima. Pružanjem pomoći CERT-EU-a na temelju ovog stavka ne dovode se u pitanje primjenjiva pravila o zaštiti klasificiranih podataka.

9.   CERT-EU obavješćuje subjekte Unije o svojim postupcima i procesima za postupanje s incidentima.

10.   CERT-EU s visokom razinom povjerljivosti i pouzdanosti putem odgovarajućih mehanizama suradnje i linija izvješćivanja doprinosi relevantnim i anonimiziranim informacijama o velikim incidentima i načinu na koji se postupalo s njima. Te se informacije unose u izvješće iz članka 10. stavka 14.

11.   CERT-EU u suradnji s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka podupire dotične subjekte Unije pri rješavanju incidenata koji za posljedicu imaju povrede osobnih podataka, ne dovodeći u pitanje nadležnosti i zadaće Europskog nadzornika za zaštitu podatak kao nadzornog tijela u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725.

12.   Ako to resorni odjeli subjekata Unije izričito zatraže, CERT-EU može pružiti tehnički savjet ili tehnička mišljenja o relevantnim pitanjima vezanima uz politike.

Članak 14.

Smjernice, preporuke i pozivi na djelovanje

1.   CERT-EU podupire provedbu ove Uredbe:

(a)

izdavanjem poziva na djelovanje u kojima se opisuju hitne sigurnosne mjere koje subjekti Unije trebaju poduzeti u zadanom roku;

(b)

podnošenjem prijedloga IICB-u za smjernice upućene svim subjektima Unije ili nekoj njihovoj podskupini;

(c)

podnošenjem prijedloga IICB-u za preporuke upućene pojedinačnim subjektima Unije.

U pogledu prvog podstavka točke (a), dotični subjekt Unije bez nepotrebne odgode nakon primitka poziva na djelovanje obavješćuje CERT-EU o načinu primjene hitnih sigurnosnih mjera.

2.   Smjernice i preporuke mogu sadržavati:

(a)

zajedničke metodologije i model za procjenu zrelosti kibernetičke sigurnosti subjekata Unije, uključujući odgovarajuće ljestvice ili ključne pokazatelje uspješnosti, koji služe kao referenca za potporu kontinuiranom poboljšanju kibernetičke sigurnosti u svim subjektima Unije i olakšavaju određivanje prioriteta među područjima i mjerama kibernetičke sigurnosti uzimajući u obzir razinu kibernetičke sigurnosti subjekata;

(b)

aranžmane za upravljanje kibernetičkim sigurnosnim rizicima i mjere za upravljanje kibernetičkim sigurnosnim rizicima ili za njihovo poboljšanje;

(c)

aranžmane za procjenu zrelosti kibernetičke sigurnosti i planove za kibernetičku sigurnost

(d)

prema potrebi, upotrebu zajedničke tehnologije, arhitekture, otvorenog koda i povezane najbolje prakse radi postizanja interoperabilnosti i zajedničkih standarda, uključujući koordinirani pristup sigurnosti lanca opskrbe;

(e)

prema potrebi, informacije kojima se olakšava upotreba instrumenata zajedničke nabave za kupnju relevantnih kibernetičkih sigurnosnih usluga i proizvoda od vanjskih dobavljača;

(f)

aranžmani za razmjenu informacija u skladu s člankom 20.

Članak 20.

Aranžmani za razmjenu informacija o kibernetičkoj sigurnosti

1.   Subjekti Unije mogu CERT-EU-u dobrovoljno dostaviti informacije o incidentima, kibernetičkim prijetnjama, izbjegnutim incidentima i ranjivostima koji na njih utječu. CERT-EU osigurava dostupnost učinkovitih sredstava komunikacije s visokom razinom sljedivosti, povjerljivosti i pouzdanosti u svrhu olakšavanja razmjene informacija sa subjektima Unije. Pri obradi obavijesti CERT-EU može dati prednost obradi obveznih obavijesti pred obradom obavijesti na dobrovoljnoj osnovi. Ne dovodeći u pitanje članak 12., subjektu Unije koji je obavijest podnio dobrovoljno ne smiju se zbog tog obavješćivanja nametati dodatne obveze, kojima ne bi podlijegao da nije podnio tu obavijest.

2.   Kako bi obavio svoju misiju i zadaće koje su mu dodijeljene u skladu s člankom 13., CERT-EU može od subjekata Unije zatražiti da mu iz svojih evidencija IKT sustava dostave informacije, uključujući informacije koje se odnose na kibernetičke prijetnje, izbjegnute incidente, ranjivosti, pokazatelje ugroženosti, kibernetička sigurnosna upozorenja i preporuke o konfiguraciji kibernetičkih sigurnosnih alata za otkrivanje incidenata. Subjekt Unije kojem je podnesen zahtjev bez nepotrebne odgode dostavlja tražene informacije i sva njihova naknadna ažuriranja.

3.   CERT-EU može razmjenjivati sa subjektima Unije informacije specifične za određeni incident kojima se otkriva identitet subjekta Unije pogođenog incidentom pod uvjetom da subjekt Unije pogođen incidentom za to dade suglasnost. Ako subjekt Unije uskrati suglasnost, on dostavlja CERT-EU-u razloge kojima potkrepljuje tu odluku.

4.   Subjekti Unije na zahtjev razmjenjuju informacije s Europskim parlamentom i Vijećem o dovršetku planova za kibernetičku sigurnost.

5.   IICB ili CERT-EU, ovisno o slučaju, dostavljaju smjernice, preporuke i pozive na djelovanje Europskom parlamentu i Vijeću na njihov zahtjev.

6.   Obveze razmjene informacija utvrđene u ovom članku ne odnose se na:

(a)

klasificirane podatke EU-a,

(b)

informacije čija je daljnja distribucija isključena vidljivom oznakom, osim ako je njihova razmjena s CERT-EU-om izričito dopuštena.


whereas









keyboard_arrow_down