Cyber Resilience Act 2023/2841 HR

1. Do 8. srpnja 2025. i najmanje svake dvije godine nakon tog datuma svaki subjekt Unije provodi procjenu zrelosti kibernetičke sigurnosti koja uključuje sve elemente njegova IKT okruženja.

2. Procjene zrelosti kibernetičke sigurnosti provode se, prema potrebi, uz pomoć specijalizirane treće strane.

3. Subjekti Unije sa sličnim strukturama mogu surađivati u provedbi procjena zrelosti kibernetičke sigurnosti za svoje subjekte.

4. Na temelju zahtjeva Međuinstitucijskog odbora za kibernetičku sigurnost osnovanog člankom 10. i uz izričitu suglasnost dotičnog subjekta Unije, o rezultatima procjene zrelosti kibernetičke sigurnosti može se raspravljati u okviru tog Odbora ili u okviru neformalne skupine lokalnih službenika za kibernetičku sigurnost kako bi se izvukle pouke iz iskustava i razmijenila najbolja praksa.

Članak 8.

Mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima

1. Svaki subjekt Unije bez nepotrebne odgode i u svakom slučaju do 8. rujna 2025., pod nadzorom najviše rukovodeće razine, poduzima odgovarajuće i razmjerne tehničke, operativne i organizacijske mjere za upravljanje kibernetičkim sigurnosnim rizicima utvrđenima u Okviru i za sprečavanje učinaka incidenata ili za svođenje učinaka incidenata na najmanju moguću mjeru. Uzimajući u obzir najnovija dostignuća i, ako je to primjenjivo, relevantne europske i međunarodne norme, tim se mjerama osigurava razina sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava u cjelokupnom IKT okruženju koja je razmjerna nastalim kibernetičkim sigurnosnim rizicima. Pri procjeni razmjernosti tih mjera na odgovarajući se način uzima u obzir stupanj izloženosti subjekta Unije kibernetičkim sigurnosnim rizicima, njegova veličina, vjerojatnost pojave incidenata i njihova ozbiljnost, uključujući njihov društveni, gospodarski i međuinstitucijski učinak.

2. Subjekti Unije prilikom provedbe mjera upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima razmatraju barem sljedeća pitanja:

(a)	politiku kibernetičke sigurnosti, uključujući mjere potrebne za postizanje ciljeva i prioriteta iz članka 6. i stavka 3. ovog članka;

(b)	politike analize kibernetičkih sigurnosnih rizika i sigurnosti informacijskih sustava;

(c)	ciljeve politike u pogledu korištenja usluga računalstva u oblaku;

(d)	prema potrebi, reviziju kibernetičke sigurnosti koja može uključivati procjenu kibernetičkih sigurnosnih rizika, ranjivosti i kibernetičkih prijetnji te penetracijska testiranja, koja redovito provodi pouzdani privatni pružatelj usluga;

(e)	provedbu preporuka koje proizlaze iz revizija kibernetičke sigurnosti iz točke (d) putem ažuriranja stanja kibernetičke sigurnosti i politika;

(f)	organizaciju kibernetičke sigurnosti, uključujući utvrđivanje uloga i odgovornosti;

(g)	upravljanje imovinom, uključujući popis IKT imovine i kartografiju IKT mreže;

(h)	sigurnost ljudskih resursa i kontrolu pristupa;

(i)	sigurnost operacija;

(j)	sigurnost komunikacija;

(k)	nabavu, razvoj i održavanj sustavâ, uključujući politike za postupanje s ranjivostima i njihovo otkrivanje;

(l)	ako je moguće, politike o transparentnosti izvornog koda;

(m)	sigurnost lanca opskrbe, uključujući sigurnosne aspekte povezane s odnosima između svakog subjekta Unije i njegovih izravnih dobavljača ili pružatelja usluga;

(n)	postupanje s incidentima i suradnji s CERT-EU-om, na primjer održavanju sustava sigurnosnog nadzora i bilježenju dnevničkih zapisa;

(o)	upravljanje kontinuitetom poslovanja, na primjer upravljanju sigurnosnim kopijama i oporavku od katastrofe te upravljanju krizama; i

(p)	promicanje i razvoj programâ obrazovanja, vještina, podizanja svijesti, vježbi i osposobljavanja u području kibernetičke sigurnosti.

Za potrebe prvog podstavka točke (m) subjekti Unije uzimaju u obzir ranjivosti specifične za svakog izravnog dobavljača i pružatelja usluga te ukupnu kvalitetu proizvoda i kibernetičke sigurnosne prakse svojih dobavljača i pružatelja usluga, uključujući njihove sigurne razvojne postupke.

3. Subjekti Unije poduzimaju barem sljedeće posebne mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima:

(a)	tehničke aranžmane za omogućavanje i održavanje rada na daljinu;

(b)	konkretne korake za prijelaz na načela nultog povjerenja;

(c)	upotrebu višefaktorske autentifikacije kao norme u svim mrežnim i informacijskim sustavima;

(d)	upotrebu kriptografije i kriptiranja, a posebno prolaznog kriptiranja, te sigurnih digitalnih potpisa;

(e)	prema potrebi, sigurne glasovne, video- i tekstualne komunikacije te sigurni komunikacijski sustav u hitnim slučajevima unutar subjekta Unije;

(f)	proaktivne mjere za otkrivanje i uklanjanje zlonamjernog softvera i špijunskog softvera;

(g)	uspostavljanje sigurnosti lanca opskrbe softverom s pomoću kriterija za siguran razvoj i evaluaciju softvera;

(h)	izrada i donošenje programa za osposobljavanje u području kibernetičke sigurnosti koji odgovara predviđenim zadaćama i očekivanim sposobnostima najviše rukovodeće razine i osoblja subjekta Unije čija je zadaća osiguravanje djelotvorne provedbe ove Uredbe;

(i)	redovito osposobljavanje osoblja u području kibernetičke sigurnosti;

(j)	ako je to relevantno, sudjelovanje u analizama rizika s obzirom na međupovezanosti subjekata Unije;

(k)

poboljšanje pravila javne nabave kako bi se olakšalo postizanje visoke zajedničke razine kibernetičke sigurnosti:

i.	uklanjanjem ugovornih prepreka koje pružateljima IKT usluga otežavaju razmjenu informacija o incidentima, ranjivostima i kibernetičkim prijetnjama s CERT-EU-om;

ii.	ugovornim obvezama prijavljivanja incidenata, ranjivosti i kibernetičkih prijetnji te uspostavljanjem primjerenih mehanizama odgovora na incidente i praćenja incidenata.

Članak 10.

Međuinstitucijski odbor za kibernetičku sigurnost

1. Osniva se Međuinstitucijski odbor za kibernetičku sigurnost (IICB).

2. IICB je odgovoran za:

(a)	praćenje provedbe ove Uredbe od strane subjekata Unije i pružanje potpore u provedbi;

(b)	nadzor nad provedbom općih prioriteta i ciljeva CERT-EU-a i strateško usmjeravanje CERT-EU-a.

3. IICB se sastoji od:

(a)

po jednog predstavnika kojeg imenuje svako od sljedećih tijela:

i.	Europski parlament,

ii.	Europsko vijeće,

iii.	Vijeće Europske unije,

iv.

Komisija,

v.	Sud Europske unije,

vi.	Europska središnja banka,

vii.	Revizorski sud,

viii.

Europska služba za vanjsko djelovanje,

ix.	Europski gospodarski i socijalni odbor,

x.	Europski odbor regija,

xi.	Europska investicijska banka,

xii.	Europski stručni centar za industriju, tehnologiju i istraživanja u području kibernetičke sigurnosti,

xiii.

ENISA,

xiv.	Europski nadzornik za zaštitu podataka,

xv.	Agencija Europske unije za svemirski program.

(b)	tri predstavnika koje Mreža agencija EU-a (EUAN) imenuje na temelju prijedloga svojeg savjetodavnog odbora za IKT kako bi zastupali interese tijela, ureda i agencija Unije koji upravljaju vlastitim IKT okruženjem, osim onih iz točke (a).

Subjekti Unije zastupljeni u IICB-u nastoje postići rodnu ravnotežu među imenovanim predstavnicima.

4. Članovima IICB-a može pomagati zamjenik. Predsjednik može pozvati druge predstavnike subjekata Unije navedenih u stavku 3. ili drugih subjekata Unije da prisustvuju sastancima IICB-a bez prava glasa.

5. Voditelj CERT-EU-a i predsjednici Skupine za suradnju, mreže CSIRT-ova i EU-CyCLONe-a osnovanih člancima 14., 15. odnosno 16. Direktive (EU) 2022/2555 ili njihovi zamjenici mogu sudjelovati na sastancima IICB-a kao promatrači. U iznimnim slučajevima IICB može odlučiti drukčije, u skladu sa svojim internim poslovnikom.

6. IICB donosi svoj interni poslovnik.

7. U skladu sa svojim internim poslovnikom IICB iz redova svojih članova imenuje predsjednika na razdoblje od tri godine. Zamjenik predsjednika postaje punopravni član IICB-a na isto razdoblje.

8. IICB se sastaje najmanje triput godišnje na inicijativu svojeg predsjednika, na zahtjev CERT-EU-a ili na zahtjev bilo kojeg od svojih članova.

9. Svaki član IICB-a ima jedan glas. Odluke IICB-a donose se običnom većinom, osim ako je u ovoj Uredbi predviđeno drugačije. Predsjednik IICB-a ne smije glasovati, osim u slučaju izjednačenog broja glasova kad predsjednik može dati odlučujući glas.

10. IICB može donositi odluke u pojednostavnjenom pisanom postupku pokrenutom u skladu sa svojim internim poslovnikom. U okviru tog postupka relevantna odluka smatra se odobrenom u roku koji odredi predsjednik, osim ako se neki član protivi.

11. Poslove tajništva za IICB obavlja Komisija i ona odgovara predsjedniku IICB-a.

12. Predstavnici koje imenuje EUAN prosljeđuju odluke IICB-a članovima EUAN-a. Svaki član EUAN-a ima pravo tim predstavnicima ili predsjedniku IICB-a postaviti sva pitanja za koja smatra da bi na njih trebalo upozoriti IICB.

13. IICB može osnovati izvršni odbor da mu pomaže u radu i delegirati mu neke od svojih zadaća i ovlasti. IICB utvrđuje poslovnik izvršnog odbora, uključujući zadaće i ovlasti izvršnog odbora te mandat njegovih članova.

14. Do 8. siječnja 2025., a nakon tog datuma jednom godišnje, IICB podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem detaljno opisuje napredak u provedbi ove Uredbe i posebno navodi opseg suradnje CERT-EU-a s partnerima iz država članica u svakoj od država članica. Izvješće je doprinos dvogodišnjem izvješću o stanju kibernetičke sigurnosti u Uniji donesenom na temelju članka 18. Direktive (EU) 2022/2555.

Članak 12.

Usklađenost

1. IICB u skladu člankom 10. stavkom 2. i člankom 11. djelotvorno prati kako subjekti Unije provode ovu Uredbu i donesene smjernice, preporuke i pozive na djelovanje. IICB može od subjekata Unije zatražiti informacije ili dokumentaciju koji su potrebni u tu svrhu. Za potrebe donošenja mjera usklađivanja na temelju ovog članka, ako je dotični subjekt Unije izravno zastupljen u IICB-u, taj subjekt Unije nema glasačka prava.

2. Ako IICB utvrdi da subjekt Unije ne provodi djelotvorno ovu Uredbu ili smjernice, preporuke ili pozive na djelovanje izdane na temelju ove Uredbe, IICB može, ne dovodeći u pitanje interne postupke dotičnog subjekta Unije i nakon što dotičnom subjektu Unije omogući da se očituje:

(a)	dostaviti obrazloženo mišljenje dotičnom subjektu Unije u kojem navodi uočene nedostatke u provedbi ove Uredbe;

(b)	nakon savjetovanja s CERT-EU-om dati smjernice dotičnom subjektu Unije kako bi osigurao da se njegov Okvir, njegove mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima, njegov plan za kibernetičku sigurnost i njegovo izvješćivanje usklade s ovom Uredbom u utvrđenom roku;

(c)	izdati upozorenje radi rješavanja utvrđenih nedostataka u utvrđenom roku, uključujući preporuke za izmjenu mjera koje je dotični subjekt Unije donio u skladu s ovom Uredbom;

(d)	izdati obrazloženu obavijest dotičnom subjektu Unije u slučaju da nedostatci utvrđeni u upozorenju izdanom u skladu s točkom (c) nisu riješeni u dovoljnoj mjeri u utvrđenom roku;

(e)

izdati:

i.	preporuku za provođenje revizije, ili

ii.	zahtjev da reviziju provede služba za reviziju treće strane;

(f)	ako je primjenjivo, obavijestiti Revizorski sud, u okviru svojih ovlasti, o navodnoj neusklađenosti;

(g)	izdati preporuku da sve države članice i subjekti Unije provedu privremenu suspenziju protokâ podataka dotičnom subjektu Unije.

Za potrebe prvog podstavka točke (c) broj primatelja upozorenja primjereno se ograničava ako je to potrebno s obzirom na kibernetički sigurnosni rizik.

Upozorenja i preporuke izdani u skladu s prvim podstavkom upućuju se najvišoj rukovodećoj razini dotičnog subjekta Unije.

3. Ako je IICB donio mjere u skladu sa stavkom 2. prvim podstavkom točkama od (a) do (g), dotični subjekt Unije dostavlja pojedinosti o mjerama i djelovanjima poduzetima radi otklanjanja navodnih nedostataka koje je utvrdio IICB. Subjekt Unije dostavlja te pojedinosti u razumnom roku koji treba dogovoriti s IICB-om.

4. Ako IICB smatra da subjekt Unije ustrajno krši ovu Uredbu, što je izravna posljedica radnji ili propusta dužnosnika ili drugog službenika Unije, među ostalim na najvišoj rukovodećoj razini, IICB zahtijeva da dotični subjekt poduzme odgovarajuće mjere, uključujući stegovne prirode, u skladu s pravilima i postupcima utvrđenima u Pravilniku o osoblju i drugim primjenjivim pravilima i postupcima. U tu svrhu IICB prenosi potrebne informacije dotičnom subjektu Unije.

5. Ako subjekti Unije obavijeste da nisu u mogućnosti poštovati rokove utvrđene u članku 6. stavku 1. i članku 8. stavku 1., IICB može u opravdanim slučajevima odobriti njihovo produljenje, uzimajući u obzir veličinu subjekta Unije.

POGLAVLJE IV.

CERT-EU

Članak 17.

Suradnja CERT-EU-a s partnerima iz država članica

1. CERT-EU bez nepotrebne odgode surađuje i razmjenjuje informacije s partnerima iz država članica, osobito s CSIRT-ovima imenovanima ili uspostavljenima na temelju članka 10. Direktive (EU) 2022/2555, ili, ako je to primjenjivo, s nadležnim tijelima i jedinstvenim kontaktnim točkama imenovanima ili uspostavljenima na temelju članka 8. te direktive, u pogledu incidenata, kibernetičkih prijetnji, ranjivosti, izbjegnutih incidenata, mogućih protumjera te najbolje prakse i o svim pitanjima važnima za poboljšanje zaštite IKT okruženja subjekata Unije, među ostalim putem mreže CSIRT-ova uspostavljene na temelju članka 15. Direktive (EU) 2022/2555. CERT-EU podupire Komisiju u okviru mreže EU-CyCLONe osnovane člankom 16. Direktive (EU) 2022/2555 pri koordiniranom upravljanju kibernetičkim incidentima velikih razmjera i kibernetičkim krizama.

2. Ako CERT-EU sazna za značajni incident do kojeg je došlo na državnom području pojedine države članice, o tome bez odgode obavješćuje svakog relevantnog partnera u toj državi članici, u skladu sa stavkom 1.

3. Pod uvjetom da su osobni podatci zaštićeni u skladu s primjenjivim pravom Unije o zaštiti podataka CERT-EU bez nepotrebne odgode razmjenjuje relevantne informacije specifične za određeni incident s partnerima iz država članica kako bi se olakšalo otkrivanje sličnih kibernetičkih prijetnji ili incidenata ili kako bi se dao doprinos analizi incidenta, bez odobrenja pogođenog subjekta Unije. CERT-EU smije razmjenjivati informacije specifične za određeni incident kojima se otkriva identitet mete incidenta samo u slučaju jedne od sljedećih situacija:

(a)	pogođeni subjekt Unije dao je suglasnost;

(b)	pogođeni subjekt Unije nije dao suglasnost u skladu s točkom (a), ali bi se otkrivanjem identiteta pogođenog subjekta Unije povećala vjerojatnost da bi se incidenti drugdje izbjegli ili da bi se ublažili njihovi učinci;

(c)	pogođeni subjekt Unije već je objavio da je bio pogođen incidentom.

Odluke o razmjeni informacija specifičnih za određeni incident kojima se otkriva identitet mete incidenta u skladu s prvim podstavkom točkom (b) potvrđuje voditelj CERT-EU-a. Prije donošenja takve odluke CERT-EU pisanim putem stupa u kontakt s pogođenim subjektom Unije i jasno objašnjava način na koji bi otkrivanje njegova identiteta pomoglo u izbjegavanju ili ublažavanju incidenata drugdje. Voditelj CERT-EU-a daje objašnjenje i izričito traži od subjekta Unije da se u utvrđenom roku izjasni daje li suglasnost. Voditelj CERT-EU-a također obavješćuje subjekt Unije da, s obzirom na dano objašnjenje, zadržava pravo na otkrivanje informacija čak i bez suglasnosti. Pogođeni subjekt Unije obavješćuje se prije otkrivanja informacija.

Članak 18.

Suradnja CERT-EU-a s ostalim partnerima

1. CERT-EU može s partnerima iz Unije koji nisu partneri iz članka 17., a koji podliježu zahtjevima Unije u pogledu kibernetičke sigurnosti, uključujući partnere iz određenih industrijskih sektora, surađivati u vezi s alatima i metodama, kao što su tehnike, taktike, postupci i najbolja praksa, te u vezi s kibernetičkim prijetnjama i ranjivostima. Za svu suradnju s takvim partnerima CERT-EU mora tražiti prethodno odobrenje IICB-a na pojedinačnoj osnovi. Ako CERT-EU uspostavi suradnju s takvim partnerima, obavješćuje sve relevantne partnere iz države članice iz članka 17. stavka 1. u državi članici u kojoj se nalazi partner. Ako je to primjenjivo i primjereno, takva suradnja i njezini uvjeti, među ostalim u pogledu kibernetičke sigurnosti, zaštite podataka i postupanja s informacijama, utvrđuju se u posebnim aranžmanima o povjerljivosti, kao što su ugovori ili administrativni dogovori. Aranžmani o povjerljivosti podataka ne zahtijevaju prethodno odobrenje IICB-a, ali se o tome obavješćuje predsjednika IICB-a. U slučaju hitne i neposredne potrebe za razmjenom informacija o kibernetičkoj sigurnosti u interesu subjekata Unije ili druge strane, CERT-EU može razmijeniti takve informacije sa subjektom čija su posebna stručnost, kapacitet i stručnost opravdano potrebni za pružanje pomoći u pogledu takve hitne i neposredne potrebe, čak i ako CERT-EU nije uspostavio aranžman o povjerljivosti s tim subjektom. U takvim slučajevima CERT-EU odmah obavješćuje predsjednika IICB-a i izvješćuje IICB podnošenjem redovitih izvješća ili na sastancima.

2. CERT-EU može surađivati sa suradnicima, kao što su komercijalni subjekti, uključujući subjekte iz određenih industrijskih sektora, međunarodne organizacije, nacionalni subjekti izvan Unije ili pojedinačni stručnjaci, kako bi prikupio informacije o općim i specifičnim kibernetičkim prijetnjama, izbjegnutim incidentima, ranjivostima i mogućim protumjerama. Za opsežniju suradnju s tim suradnicima CERT-EU mora tražiti prethodno odobrenje IICB-a na pojedinačnoj osnovi.

3. CERT-EU može, uz suglasnost subjekta Unije pogođenog incidentom i pod uvjetom da postoji aranžman ili ugovor o povjerljivosti podataka s relevantnim partnerom ili suradnikom, pružiti informacije o određenom incidentu drugim partnerima ili suradnicima iz stavaka 1. i 2. isključivo u svrhu doprinosa njegovoj analizi.

POGLAVLJE V.

OBVEZE SURADNJE I IZVJESCIVANJA

Članak 20.

Aranžmani za razmjenu informacija o kibernetičkoj sigurnosti

1. Subjekti Unije mogu CERT-EU-u dobrovoljno dostaviti informacije o incidentima, kibernetičkim prijetnjama, izbjegnutim incidentima i ranjivostima koji na njih utječu. CERT-EU osigurava dostupnost učinkovitih sredstava komunikacije s visokom razinom sljedivosti, povjerljivosti i pouzdanosti u svrhu olakšavanja razmjene informacija sa subjektima Unije. Pri obradi obavijesti CERT-EU može dati prednost obradi obveznih obavijesti pred obradom obavijesti na dobrovoljnoj osnovi. Ne dovodeći u pitanje članak 12., subjektu Unije koji je obavijest podnio dobrovoljno ne smiju se zbog tog obavješćivanja nametati dodatne obveze, kojima ne bi podlijegao da nije podnio tu obavijest.

2. Kako bi obavio svoju misiju i zadaće koje su mu dodijeljene u skladu s člankom 13., CERT-EU može od subjekata Unije zatražiti da mu iz svojih evidencija IKT sustava dostave informacije, uključujući informacije koje se odnose na kibernetičke prijetnje, izbjegnute incidente, ranjivosti, pokazatelje ugroženosti, kibernetička sigurnosna upozorenja i preporuke o konfiguraciji kibernetičkih sigurnosnih alata za otkrivanje incidenata. Subjekt Unije kojem je podnesen zahtjev bez nepotrebne odgode dostavlja tražene informacije i sva njihova naknadna ažuriranja.

3. CERT-EU može razmjenjivati sa subjektima Unije informacije specifične za određeni incident kojima se otkriva identitet subjekta Unije pogođenog incidentom pod uvjetom da subjekt Unije pogođen incidentom za to dade suglasnost. Ako subjekt Unije uskrati suglasnost, on dostavlja CERT-EU-u razloge kojima potkrepljuje tu odluku.

4. Subjekti Unije na zahtjev razmjenjuju informacije s Europskim parlamentom i Vijećem o dovršetku planova za kibernetičku sigurnost.

5. IICB ili CERT-EU, ovisno o slučaju, dostavljaju smjernice, preporuke i pozive na djelovanje Europskom parlamentu i Vijeću na njihov zahtjev.

6. Obveze razmjene informacija utvrđene u ovom članku ne odnose se na:

(a)	klasificirane podatke EU-a,

(b)	informacije čija je daljnja distribucija isključena vidljivom oznakom, osim ako je njihova razmjena s CERT-EU-om izričito dopuštena.

whereas

keyboard_tab Cyber Resilience Act 2023/2841 HR

Cyber Resilience Act 2023/2841 HR